Bukurešt

Bukurešt je glavni grad - kulturni, politički i privredni centar Republike Rumunije. Nalazi se u Vlaškoj na reci Dimbovici. Bio je prestonica vlaških vladara od XVII veka, a glavni je grad još od 1861. godine.

Iako postoje tragovi naselja oko Bukurešta koji datiraju još iz paleolita, sam grad je, u stvari, relativno nov. On se, za razliku od mnogih drugih evropskih prestonica, ne može pohvaliti milenijumima dugom istorijom. Prva istorijska referenca o gradu pod ovim imenom datira iz srednjeg veka, tačnije iz 1459. godine. Smatra se da nije osnovan pre te godine, kada je postao jedna od rezidencija Vlada III Cepeša, tadašnjeg vladara Vlaške. Tačnije istorijsko poreklo grada je nepoznato.

S kolena na koleno se prenosila priča da je Bukurešt osnovan nekoliko vekova ranije, od strane kontraverznog i prilično legendarnog pastira po imenu Bukur (po kome je navodno i grad dobio ime). Međutim, više je verovatno da ga je Radu Voda (poznat i pod imenom Radu Negru) osnovao dok je bio vladar Vlaške (1290-1300). Ono što je sigurno jeste da je prostor na kome se danas prostire Bukurešt bio naseljen još od antičkih vremena.

Ime grada je 1459. godine pomenuto u dokumentu donetom od strane suda kneza Vlada Cepeša, odnosno vojvode, koji je navodno inspirisao stvaranje svetski poznatog karaktera grofa Drakule. To je bilo u onom vremenu kada je Bukurešt počeo da raste kao bitan ekonomski i politički centar Vlaške. Stari Kneževski sud je najvažniji arhitektonski kompleks koji podseća na ta vremena.

Ipak, grad je po prvi put osvojen 1476. godine od strane moldavskog vladara Stefana Velikog, a potom i od Turaka 1554. godine. U vreme ustanka protiv Turaka 1594. godine, Bukurešt je tokom teških borbi bio apsolutno uništen. Sve do 1640. godine nije bio u potpunost obnovljen, da bi te godine i Kneževski sud bio restauriran.

Nekoliko vekova posle vladavine Vlada Cepeša, bez obzira na neprestalno penjanje njegovog vojvodstva na političkoj sceni Vlaške, Bukurešt ipak jeste potpao pod osmanlijsku vladavinu (postao je vazal carstva), zatim rusku okupaciju, kao i kratke naizmenične periode Habzburške dominacije. Ulica Lipscani (Strada Lipscani), koja sada predstavlja istorijsku četvrt u Bukureštu, tada je bila glavni prolaz, kojim bi se prelazilo kroz centar starog grada. Moglo bi se reći da je dolazak Konstantina Brancoveanu 1688. godine na presto Vlaške, promenilo sudbinu ovog grada. Njegov savez sa Habzburzima i Rusima o držanju Turaka na odstojanju, doveo je renesansu u otadžbinu. Baš u vreme njegove vladavine je nastao stil - mešavina renesansnog i vizantijskog - toliko popularan kod gradskih arhitekti da je trajao vekovima posle prvog pojavljivanja u gradu.

Ipak, Turci su nadvladali Konstantina 1714. godine. Pošto više nisu verovali da će lokalni vlaški knezovi služiti njihovim interesima, imenovali su dugi niz grčkih administratora da vladaju Kneževinom. Poznati pod imenom fanarioti (došli su iz grčkog okruga Fanara u Carigradu), Grci su vladali od 1821. godine. U tom periodu grad je rastao u veličini i značaju, bez obzira na redovne prirodne i veštačke nesreće. Prva je bila okupacija grada od strane austrijske vojske od 1789. do 1791. godine, zatim veliki zemljotresi (1802., 1804. i 1812.) i kuga (1813-1814).

Bukurešt je 1881. godine postao glavni grad Kneževine Rumunije, nakon ujedinjenja Moldavije i Vlaške. Prvi kralj Rumunije bio je upravo Karol I (1866-1914) i u njego vreme je Bukurešt vidno rastao i cvetao. Veći deo srednjevekovnog arhitektonskog nasleđa je uništen u požaru 1847. godine, ali je savremeno doba donelo novi period prosperiteta. Gradi se upadljivo moderan grad, a arhitektonski pejzaž i urbani raspored doneli su međunarodnu slavu Bukureštu, takvu da je grad čak nazivan Malim Parizom, a Calea Victoriei, jedna od najpoznatijih avenija u današnjem Bukureštu, često je upoređivana sa Šanz-Elizeom. U ovom periodu je osnovan i Univerzitet (1864. godine).

Jedna od najmračnijih epizoda u ranom XIX veku se odnosi na trenutak kada je ovaj grad bio pogođen Karađovom kugom, epidemijom koja je ubila jednu četvrtinu ukupnog stanovništva.

Dana 01. decembra 1918. godine, Transilvanija se ujedinila sa prethodno stvorenom Kneževinom Rumunijom. Dakle, Bukurešt je postao prestonica cele zemlje, posle dvogodišnjeg perioda kada je glavni grad Kneževine premešten u Jašiju zbog činjenice da je Bukurešt bio pod nemačkom okupacijom za vreme Prvog svetskog rata (u periodu od 1916. do 1918. godine).

Period između dva svetska rata je bio izuzetno povoljan za Bukurešt. Upravo tada je grad doživeo vrhunac u kulturi. Casa Capşa, već priznata kao glavno mesto društvenih, političkih i kulturnih sastanaka i debata, nastavila je da razvija svoj prestiž, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Međutim, kada je komunistički režim preuzeo političku scenu u svoje ruke tokom Drugog svetskog rata, istorijski Bukurešt je velikim delom izgubio svoje koordinate, barem arhitektonski gledano. Palata Parlamenta (inače poznata kao Kuća Naroda - Casa Poporului na rumunskom) najbolje ilustruje umetničku viziju tadašnjeg režima. Nesrećni doprinos rušenju arheološki i istorijski bitnih građevina, dao je i tragični zemljotres iz 1977. godine, kada je Bukurešt pretrpeo još veću štetu, i ne samo u odnosu na gradski raspored i arhitektonsko nasleđe, već i u odnosu na svoje stanovništvo. Od zemljotresa jačine 7,2 stepeni Rihterove skale, 04. marta 1977. godine poginulo je 1541 stanovnik.

Poslednja nasilna istorijska epizoda koja je okupirala Bukurešt odnosi se na revoluciju koja je izbila 1989. godine i na kasnije političke i društvene turbulencije, poznate pod zajedničkim imenom „Mineriada“ (rum. „rudari“), koje su se desile početkom devedesetih XX veka.

U ovom trenutku, Bukurešt prolazi kroz stalne i duboke urbanističke obnove, dugo očekivane rekonstrukcije, ali je bez obzira na obnovu srednjovekovne i moderne ere, nasleđe opstalo u vremenu. Neverovatno raznolika slika Bukurešta je, u stvari, toliko sveobuhvatna da se u njoj mogu smestiti i spektakularni, uzvišeni detalji i ne naročito zanimljive, groteskne nijanse - i to ne samo u oblasti arhitekture, već i sa gledišta koji se odnosi na ceo grad (kulture, običaja stanovništva, infrastrukture i tako dalje).

bkcGalerija

thumbnailthumbnail

bkcPrijatelji centra

bkcKontakt

Balkanski kulturni centar
Blagoja Parovica 73/4
11030 Beograd
Tel: (+381) 011/305-7482
Mob: (+381) 064/116-5151

e-mail: bkc.serbia@gmail.com