Tirana

Drevni grad obogaćen međusobnim preplitanjem kulturnih snaga iz islamskog i hrišćanskog sveta, glavni i najveći grad Republike Albanije - Tirana.

Od VII veka pre Hrista, Iliri su naseljavali prostore današnje Albanije. U periodu od 229. do 168. godine pre Hrista, Rimljani su porazili Ilire i uspostavili protektorat Ilirika. Nakon podele Rimskog carstva 395. godine, teritorija današnje Albanije pripala je Istočnom carstvu, odnosno Vizantiji. Godine 1385. Osmanlije su osvojile Albaniju i vladale njom pet vekova. Skenderbeg, albanski vođa, otpočeo je rat za nezavisnost protiv Osmanlija 1443. godine i uživao veliki uspeh u njihovom odbijanju sve do 1468. godine kada je umro. Kroz burnu istoriju u kojoj će se preplitati razni vladari (Osmanlije, Rusi, Italijani, Nemci), Albanija je uspela da se izbori za status samostalne države i prepoznatljiv identitet svog naroda.

Postoje mnoge hipoteze o tome kako je nastalo ime Tirane. Jedna od njih pretpostavlja da je nastalo od reči „Theranda“ koja se pominje u grčkim i latinskim istorijskim izvorima u značenju „pali materijal“ - u skladu sa kompozicijom terena nastalog od čvrstog zemljišta nanetog rekom sa planine u blizini. Osim toga, vizantijski istoričar Prokopije u VI veku pominje pod nazivom „Tirkan“ zamak izgrađen u I veku pre Hrista na planini Dajti, čije ruševine još uvek postoje. Pominje se i starogrčka reč „tiros“ u značenju „mlečni“, pod pretpostavkom da su se u okviru ovog grada okupljali pastiri okolnih područja kako bi prodavali svoje mlečne proizvode.

Često se pogrešno navodi da je Tirani ime dao Sulejman-paša, turski vojskovođa iz vremena osmanlijskog osvajanja Persije (XVII vek), i to prema nazivu Teherana, glavnog grada današnjeg Irana (nekadašnje Persije). Takva je teorija u suprotnosti sa dokazima da se ime Tirana u njegovom sadašnjem obliku pojavljuje u venecijanskom dokumentu iz 1418. godine. Prema podacima prve registracije zemljišta pod Osmanlijama (1431/32. godina) zna se da se Tirana tada sastojala od 60 naseljenih mesta - sa skoro 1000 kuća i 7300 stanovnika. Osim toga, prva istorija Albanije koju je napisao Marin Barleti govori o tome da već u XV veku postoje Mala i Velika Tirana.

Kada je Sulejman-paša osnovao grad 1614. godine, njegove prve konstrukcije su bile džamija, pekara i hamam (tursko kupatilo). Dva veka kasnije kontrolu nad gradom dobila je porodica Toptani iz Kruja. Grad je počeo naglo da raste početkom XVIII veka, ali je ostao nebitan sve do njegovog proglašenja za prestonicu. Konstrukciju džamije u centru Tirane pod nazivom Ethem Beu napravili su najbolji umetnici u zemlji. Njena izgradnja je počela 1789. godine, ali je završena 1821. od strane unuka Sulejmana-paše. Sahat kula je počela da se gradi 1821/22. godine i završena je uz pomoć najbogatijih porodica Tirane. Godine 1928. Albanija je kupila moderni sat u Nemačkoj i kula je podignuta do visine od 35m. Ovaj sat je oštećen tokom Drugog svetskog rata, ali je vraćen u funkciju u julu 1946. godine. Pravoslavna crkva Svetog Prokopa sagrađena je 1780., a katolička Svete Marije 1865. godine.

Za privremenu prestonicu Albanije Tirana je proglašena 08. februara 1920. godine. Krajem iste godine, kada je italijanski uticaj postao isuviše jak, centar grada dobio je izgled dostojan jedne prestonice. Njega su projektovali Florestano de Fausto i Armando Brasini, poznate arhitekte iz Musolinijevog perioda u Italiji. Izgrađuju glavni trg nazvan po nacionalnom heroju Skenderbegu, veliki bulevar, zgrade ministarstava, Palatu brigadu, zgrade Narodne banke i Gradske većnice. Zvanični status prestonice Tirana stiče 31. decembra 1925. godine.

Bulevar Narodnih mučenika izgrađen je 1930. godine pod imenom Bulevar Zogu I, da bi se u komunističkom periodu jedan njegov deo nazivao Staljinov Bulevar. Palata Kulture u kojoj se nalaze pozorište, opera i balet, kao i Narodna biblioteka, završena je 1963. godine. Spomenik Skenderbegu podignut je 1968. godine kako bi se obeležilo 500 godina od smrti ovog velikog nacionalnog heroja Albanije. Objekat Akademije nauka je završen u aprilu 1972. godine. Galerija figurativne umetnosti nastala je 1976. godine i obuhvatala je oko 3200 dela albanskih i stranih umetnika. Nacionalni istorijski muzej je izgrađen 1981. godine, a ukrasni mozaik koji se nalazi na njegovom prednjem delu se naziva „Albanija“. Međunarodni kulturni centar, nekadašnji Muzej Enver Hodža, svečano je otvoren 1988. godine. Popularno se naziva „Piramida“, a dizajniran je od strane grupe arhitekata pod rukovodstvom Pranvere, kćerke diktatora Envera, i njenog supruga Klementa Kolanecija. Godine 2000. centar grada - od glavnog kampusa Univerziteta do Skenderbegovog trga - proglašen je za mesto kulturnog okupljanja sa posebnim zahtevima za zaštitu od strane države. Iste te godine, počeo je i proces restauracije ove oblasti pod nazivom „Povratak identitetu“. U oktobru 2001. godine Edi Rama, bivši predavač umetnosti i slikar, uz podršku Socijalističke partije biva izabran za gradonačelnika Tirane i počinje seriju projekata koji bitno menjaju izgled grada.

Sve ovo pokazuje da je danas prestonica Tirana centar političkog, ekonomskog i kulturnog života Albanije. U poslednjih nekoliko godina, desile su se značajne promene u njenom izgledu. Dosadni stambeni blokovi izgrađeni u komunističkom stilu su prefarbani svetlim bojama i apstraktnim šarama na inicijativu gradonačelnika. Ova akcija nije bila samo brzo rešenje, već i jedno inspirativno iskustvo i podsticaj - kako za stanovnike, tako i za posetioce. Osim toga, povećala je razvoj moderne infrastrukture doprinoseći metropolitskom izgledu grada.

bkcGalerija

thumbnailthumbnail

bkcPrijatelji centra

bkcKontakt

Balkanski kulturni centar
Blagoja Parovica 73/4
11030 Beograd
Tel: (+381) 011/305-7482
Mob: (+381) 064/116-5151

e-mail: bkc.serbia@gmail.com